IZVOR

Bešlić: Uveličat će proslavu 25 godina Grupacije “Avaz” i 800. broja magazina “Express” 13. oktobra

Razgovarala: Larisa SARAJLIĆ-RAMOVIĆ

Teško je, skoro nemoguće, pronaći osobu kojoj sama spomen imena Halida Bešlića (63) ne izmami osmijeh na lice. Legendarni Halid ubraja se u omiljene ličnosti na ovim prostorima, a pored pjesme, ljudi vole i njegovu iskrenost, jednostavnost, dobrotu…

Njegovi spektakularni koncerti posebno su poglavlje u sjajnoj muzičkoj karijeri, koja traje skoro četiri decenije. Nema dvorane koja se nije prolamala od Halidovih hitova. U bivšoj Jugoslaviji, Halidove turneje trajale su mjesecima, nezaboravna je Zetra 2008. godine, dupla zagrebačka Arena 2009., koncert života na Koševu 2013., Beograd… Evergrini “Zlatne strune”, “Neću, neću dijamante”, “Prvi poljubac”, “Eh kad bi ti”, “Beograđanka”… pjevali su se i u Holivudu.

Novi album

Halid Bešlić bit će među zvijezdama koje će u četvrtak, 13. oktobra, u sarajevskoj dvorani Zetra uveličati proslavu 25 godina Grupacije “Avaz” i 800. broja magazina “Express” – “Express i ja – svi najbolji na jednom mjestu”.

– Od prvog dana imam super saradnju s “Avazom”. Najbolje iskustvo koje imam na estradi je iskustvo s “Avazom”. Prolongirao sam tremin svog nastupa u Hrvatskoj zbog “Avazove” svečanosti.

Sviđa mi se način na koji se prati estrada u “Dnevnom avazu”. Na toj duplerici su ljudi koji su to i zaslužili. Ne može svako dobiti prostor. Oni koji još nisu došli na taj nivo, ne mogu ni dobiti taj prostor. Muzički i kulturni  događaji prate se na pravi način – rekao je Halid Bešlić na početku ekskluzivnog te veoma otvorenog i zanimljivog intervjuaa za “Dnevni avaz”.

Nedavno ste se vratili s odmora u Neumu i najavili ste snimnje novog albuma.

– U fazi sam snimanja novog albuma, koji bi trebao biti objavljen pred Novu godinu. Tri godine su prošle od “Romanije” i to je optimalna varijanta. Razmišljao sam da izdajem singlove, ali ljudi od mene očekuju knjigu. Mogu mladi pjevači ići na singl, a od nas koji imamo duge karijere, očekuje se album.

Aktuelni album zove se “Romanija” po Vašem rodnom mjestu. Imate li već neku ideju za naziv novog CD-a?

– Nemam naziv tako specifičan kao “Romanija”. Imam tri-četiri pjesme za koje sam siguran da će biti dobre. U jednoj se spominju Trebević i Sarajevo, napisao ju je Nenad Ninčević.

Možda, onda, nakon “Romanije”, naziv albuma posvetite svom drugom zavičaju – Sarajevu?

– S Romanije se u Sarajevo ide pješice. Moji su preci išli pješice u Sarajevo. Išlo se pješice preko Vučije Luke, preko Romanije, prije sto godina, prije Drugog svjetskog rata. Bila je tada slaba povezanost, ljudi su išli malo na konjima, malo pješice. Tako da je to vrlo blizu. To je meni predgrađe Sarajeva.

Sruši pa pravi

“Sarajevo, grade moj” pjesma je koju ste davno otpjevali bh. prijestonici.

– Jeste, ima 30 godina.

Ima li razlike kad pjevate u Sarajevu ili negdje drugo?

– Ja sam u Sarajevu uvijek bio dobro primljen, a ima pjevača koji malo cvikaju. Ja sam uvijek dobro prolazio. Meni je Sarajevo najdraže, moji koncerti u Sarajevu su najbolji.

Kako doživljavate društvena i politička zbivanja na ovim prostorima?

– Ne uzbuđujem se previše, šta će biti, bit će. Ali, ima momenata kad čovjek ne može biti pasivan previše… Ma, to je lažna propaganda, galama, pa se, onda, spuste tenzije… Približavamo se Evropi, što je najvažnije.

Kako vidite budućnost Bosne i Hercegovine?

– Ja druge zemlje nemam. Imamo dosta prednosti u odnosu na ostale zemlje. To treba iskoristiti. Kad odem u Hrvatsku i Srbiju, oni u meni vide dio Bosne. A vidim da oni to i vole, naš, bosanski duh. I vidim da im to nedostaje. I to je naša prednost u odnosu na komšije. A i u Evropi smo dokazani. Radimo najbolje na svijetu. Poštovani smo i cijenjeni.

Zašto, prema Vašem mišljenju, u nekim dijelovima BiH to nije tako?

– Zato što smo mi takvi. Kad odeš vani, držiš papir u ruci, ne smiješ ga baciti na ulicu. Ovdje, čim uđeš u Bosnu, odmah ga baciš na travu. To je razlika, što se mi prema svojoj zemlji ne odnosimo kako treba. Trebamo popraviti kulturu življenja. Treba vrijeme.

Kad gledaš historiju u posljednjih hiljadu godinu, ja kažem, u Bosni je svake hefte bio rat. Od Kulina bana pa do nas. Sruši pa pravi… Eh, kad bi sad bio period od sto godina da nema ratova, bilo bi dobro.

halid-beslic44

Evo, baš u “Dnevnom avazu” čitam intervju sa Safetom Zecom. Kaže: “Drago mi je da mi život dozvoljava da pokažem ljepšu stranu Bosanaca i Hercegovaca.” To je dobra rečenica.
 
Ona može važiti i za Vas.

– Ne vodimo mnogo računa o svojima. Ja i ne tražim mnogo od Bosne, ja samo gledam šta Bosni mogu dati.

Vi ste jedan od najboljih ambasadora BiH.

– Pokušavam. Normalno, prirodno. Ne treba to ništa raditi smišljeno. Mi smo prirodni, neposredni, i taj duh je naša snaga.

Safetov koncert

Kako se osjećate kada se izvodi bh. himna koja još nema teksta?

– Smijem se. Malo me tuga uhvati, ali doći će i to vrijeme. Melodija je dobra, ali je to bez teksta ništa.

U decembru imate po dva koncerta u Beogradu i Zagrebu.

– U Sava centru 3. i 4. decembra, a u “Lisinskom” 10. i 11. decembra. U muzici ništa ne treba raditi nazor. Ili ide ili ne ide.

Kakve želje ima Halid Bešlić?

– Nemam nikakvih što se tiče koncerata. Rekao sam da više neću raditi Koševo, radit ću samo Zetru. Koševo mi je bila želja i uradio sam ga. Gledao sam nedavno snimak koncerta Safeta Isovića iz Zetre, na kojem sam i ja učestvovao. Nisam samo pjevao nego sam učestvovao i u uvjeravanju Safeta da održi taj koncert. To je koncert života, za historiju. Jedan ozbiljan čovjek s Cetinja rekao mi je: “Kad mi je najteže, samo stavim Safetov koncert.”

Ja sam svoje snove ostvario. Realiziran sam čovjek i sada se meni nikakav kompleks ne može nametnuti.  Bože, zdravlja, da još koju godinu lijepo proživim, da gledam kako mi unuci rastu.

Kad babo plače, a lijepo mu

Uz čije se pjesme Vi veselite?

– Ja sam tipični Bosanac. Kako se ono kaže, šta je sevdah, kad babo plače, a lijepo mu. Tako ti je i kod mene. Nekad sam sretan kad zaplačem uz pjesmu. Moje veselje je kroz suzu.

Moji unuci

Slušaju li Vaši unuci pjesme dede Halida?

– Tek me sad prepoznaju na televiziji. Imaju tek dvije godine. Treba još godina-dvije da saznaju prave stvari. To su još pilići.

Svakog dana kafa i “Avaz”

Kada Vas pozovem u jutarnjim satima, obično mi kažete: “Evo, pijem kafu i čitam “Dnevni avaz”.”

– Nisam baš pobornik interneta. Volim da popijem kafu i da čitam novine. To mi je ćeif. Jedan sahatak svakog dana.

Želio sam snimiti Tominu “Samo tužne noći znaju da je volim”

U Beogradu najavljuju koncert sjećanja na Tomu Zdravkovića. Vi ste bili bliski, sarađivali ste. Kakva sjećanja nosite na njega?

– On je bio toliko specifičan da ga je lako bilo prepoznati. Bila je to euforija kada je pisao za Silvanu Armenulić, Mehu Puzića, za sebe… Bio je vezan za Sarajevo preko rahmetli Salke Kića. Imali smo odličnu saradnju. Pjesmu “Samo tužne noći znaju da je volim” baš sam volio i pitao sam ga da je i ja snimim. On je kazao: “Kako ne, može odmah.” Toma je umro i ja je nikad nisam snimio.

Postigli smo veoma dobre rezultate u svim sportovima

Nogomet, košarka… Kako komentirate sportska dešavanja?

– Mi smo mala zemlja, imamo dosta istaknutih pojedinaca, a slabe timove. Za sada. Na jednom mjestu imaš ekstra velike igrače u reprezentacije, a imaš i ljude koji igraju u malim klubovima. Kao mala zemlja, mi smo postigli odlične rezultate. Naši ljudi su nezadovoljni, a treba objektivno reći da smo mi postigli veoma dobre rezultate u svim sportovima.

Autor: L.S.R