IZVOR

Saračević-Helać ispred zgrade RTV doma: Slijedi kontroverzan projekt (Foto: A. Kuburović)

Arijana Saračević-Helać, poznata bh. novinarka, ratna reporterka i neko ko se ne boji uprijeti prstom u ono što smatra da ne valja u bh. društvu, radi na novom dokumentarnom serijalu. Otkriva nam da je riječ o serijalu o Pozdercima, počevši priču o Nuriji Pozdercu.

– Izašla sam iz dnevne politike definitivno. Zahvaljujući ovom poslu, sakupila sam značajne ljude oko sebe i moja budućnost su dokumentaristika i autorska djela. Serijal o Pozdercima, koji je trenutno u montaži, a čija će premijera biti u oktobru na Federalnoj TV, dosta je kontroverzan i zasnovan na činjenicama.

Krećem s Nurijom Pozdercem, koji je veoma značajan za bh. historiju, pa sve do Vuka Jeremića, koji je potomak Pozderaca. Snimili smo negdje četrdesetak veoma značajnih ljudi i smatram da sam uradila zaista kapitalno djelo. Redakcija mi je postavila stepenicu više, ali, nažalost, javni servisi su u takvoj situaciji gdje vlada besparica te se nadam da gledaoci neće to vidjeti kada budu gledali moj novi serijal – govori Saračević-Helać, s kojom smo uz jutarnju kafu razgovarali u zgradi RTV doma, gdje je otvoreno pričala o svom životu, karijeri, sinovima…

Djeca rata

Kažete kontroverzan projekt. Bojite li se kritika?

– Ne! Apsolutno. Dugo sam u ovom poslu i samo vjerujem svojoj savjesti. Jednako su mi dragi i oni koji me hvale i oni koji me kude. Svaka kritika je dobrodošla.

Zbog čega kažete da Vas više ne zanima dnevna politika?

– Zato što je sve isto. Čak naslućujem stvari koje će se desiti. Apsolutno se ništa ne mijenja. Prirodno je bilo da sam to prevazišla i otišla u skroz druge vode.

Federalna televizija od 19. septembra ponovo emitira serijal „Djeca rata“, koji je zaista imao pozitivne reakcije.

– Šest godina sam u dokumentarnom programu FTV-a i sretna sam što imam podršku tima. Mislim da sam jedina na ovim prostorima koja radi na taj način. Puno čitam za svaki svoj projekt. Ljeto sam provela čitajući knjigu o Nuriji Pozdercu. Dakle, izvlačim prašnjave knjige i, bez obzira na težinu posla, nikada ne odustajem. Ono što radim zahtijeva puno arhivskog materijala, do kojeg nije lako doći. Ili je zagubljen ili neupotrebljiv. S druge strane, ta neka novinarska karma me cijelo vrijeme vuče. To su pokazali i posljednji događaji u Turskoj, gdje sam otišla na medijski kongres, no drugi dan bila sam u epicentru dešavanja. Nisam otišla da izvještavam, ali je FTV imala tu sreću da ima svog novinara na licu mjesta. Angažirale su me i druge kuće iz regiona, B 92, HRT, do većine domaćih medija.

Kako ste se osjećali kada ste u Turskoj čuli pucnjavu?

– Nekoliko ratova je iza mene. Ponašala sam se veoma zrelo i osjećala sam hladnoću u svojoj glavi. Naravno da je puno drugačije bilo izvještavati kada je bila agresija na BiH ili, recimo, za vrijeme rata na Kosovu i sada. Dvadeset godina sam starija i sada sam u situaciji da spoznajem činjenice koje uzrokuju takva stanja.

Aktivno komentirate društvenu svakodnevicu na svom Facebook profilu. Nedavno ste status posvetili takozvanim pobjeguljama iz bivšeg rata, koje huškaju na novi rat. Kazali ste još: „Nama takva spinovanja rađaju traume, plaše nas i frustriraju. A neće me natjerati da kupim karton ulja i vreću brašna.“

– Priče o novom ratu lansiraju ljudi koji su pobjegli iz BiH, a nisu smjeli pobjeći za vrijeme agresije. Šta god da se desi, novinari, ljekari i drugi profesionalci ne bježe kada su najpotrebniji i kada treba iskazati svoju humanost. Ostala sam šokirana kada sam u samoposluzi u svom naselju vidjela penzionere da kupuju po tri litra ulja ili vreću brašna.

Snaga volje

Kako komentirate svakodnevne terorističke napade u svijetu?

– To je sve slijed kreacije svjetske politike. Kada malo analizirate 11. septembar, prije tog sukob na Balkanu… Evo, sada su Erodan i Putin najbolji prijatelji, a sjetite se šta je bilo prije tri mjeseca. Samo treba poredati kockice. Kakva je veza između Milorada Dodika i Medlin Olbrajt (Madeleine Albright)? Neki dan me potresla priča gospođe Majde Kabrera (Cabrera), koja je s djecom u Čileu prije 28 godina proživjela groznu sudbinu, koja se, također, desila 11. septembra. Ništa nije slučajno. To je tako vidljiv slijed dnevne politike.

Da pobjegnemo malo od tih tema. Imate dvojicu sinova, jedan je izašao iz puberteta, drugi ušao u pubertet. Kako izlazite nakraj s njima?

– Mlađi sin je gimnazijalac i trenira u FK Sarajevo. Jednako su mu bitni i škola i sport. Stariji je student koji je predodređen da na neki način isto shvata situacije. Za vrijeme moje trudnoće, u devetom mjesecu, pali smo s predsjednikom Izetbegovićem helikopterom. U tom helikopteru je bio i aktuelni član Predsjedništva Bakir Izetbegović. Od tog trenutka, čini mi se, predodređen je za borbu. On je obišao sa mnom većinu linija odbrane svih korpusa i imao je teško djetinjstvo. Nije bilo lako rasti uz majku koja radi jedan od najgledanijih političkih magazina i koja upire prstom u ono što ne valja u ovom društvu. Danas je on na pragu neke svoje političke karijere, pa vidjet ćemo…  

Kako Vas zdravlje služi?

– Još ne mislim o tome, kada kažem da me nešto boli, niko mi ne vjeruje. Ne žalim se, a pred snimanje ovog serijala otišla sam na teren s upalom pluća. Predeverala sam je na nogama, doktorica mi je rekla da moram na bolovanje, ja sam rekla: ”Ne. Ja ujutro moram biti u Cazinu.“ I nikada u životu nisam otišla na bolovanje. Iako je bilo potrebe za tim, osjetim i ja umor i iscrpljenost, ali snagom volje i snagom razuma to prevaziđem. Istrenirala sam samu sebe.

Cijeli život sam željela imati djevojčicu

– Dječaci su krasni, ali cijeli život sam željela da imam djevojčicu jer nemam sestru. Sve moje prijateljice su imale sestru, osim mene, koja imam brata i nadala sam se da ću imati djevojčicu. Nisam nikada i žao mi je zbog toga, međutim, ja oko sebe imam toliko predivnih djevojčica. Tu su moje Džan, Aja i Majda, koje su moje male prijateljice, koje mi daju tu neku ljubav. S njima radim na jednom humanitarnom projektu.

Novinar mora znati više od svog sagovornika

– Sretna sam što još među svojim kolegama imam ljude koji drže do svoje profesije. To je ta moja generacija, malo mlađa i malo starija, koja je svjesna da novinar uvijek mora znati više od svog sagovornika. Ne zato da bismo mi ispali pametni, nego čisto zato da bismo našim konzumentima kojima upućujemo informacije probudili kritičnu svijest.

Autor: Adela BEVANDA